Zašto je podrška roditeljima važna?
Iskustvo majke s jedne strane i edukacijskog rehabilitatora s druge strane
Roditeljstvo donosi bezuvjetnu ljubav. Ali i trenutke kada ne znaš hoćeš li izdržati. Kada te situacije sruše, pa moraš graditi sebe iz početka – dok svi očekuju da budeš „jaka mama“. Tada podrška nije luksuz. To je ono što te drži.
Moja priča: između poroda, dijagnoze i tišine
Druga trudnoća bila je rizična i morala sam strogo mirovati. A kod kuće – moje prvo dijete, koje me treba svaki dan. Osjećaj grižnje savjesti na koji ne možeš utjecati.
Beba prestala napredovati i hitan inducirani porod. Petog dana nakon poroda završile samo beba i ja u bolnici. Gdje sam bila 13 dugih sati odvojena od nje, moje male nemoćne bebe. Kad smo se vratile kući – samo mjesec dana mira. Pa opet bolnica. Napadaji koje nitko nije znao objasniti.
„Može biti dječja epilepsija, infatilni spazmi.“
Taj trenutak – te riječi – još uvijek ih čujem. Jer kao edukacijski rehabilitator sam odmah znala što to može značiti.
Dva dana sam plakala. Šest mjeseci tražili odgovore. Svi nalazi „uredni“. A napadaji su i dalje tu.
U svemu tome – moja mama je došla. Bez pitanja. Samo je došla. Uzela je neplaćeni dopust i tri mjeseca bila uz mene i djecu.
Danas kažem: to me spasilo.
Ali još nešto što jako važno: jedna prijateljica – izuzetna stručnjakinja – bila je uz mene na daljinu. Slušala me. Smirivala. Pružila mi osjećaj sigurnosti. Jer iako se staviš u ulogu mame, ne možes zaboraviti što znaš kao edukacijski rehabilitator i možda neke stvari previše analiziraš.
Jer tada sam po prvi put jasno izgovorila: „Ne mogu više sama.“ Fizički sam bila iscrpljena. Psihički – emocionalno prazna. I baš zato sam potražila pomoć.
Trebaš li i ti nekoga tko će te stvarno vidjeti?
Društvo nas uči da moramo sve znati. Biti strpljivi. Stabilni. Nasmijani. Ali istina je: Nijedna mama ne može sve sama. I nijedan tata to ne mora pokušavati.
To nije slabost. To je snaga – znati kad trebaš nekog.
„Podrška je skup formalnih i neformalnih resursa koji roditeljima i obiteljima omogućuju da učinkovito odgovore na potrebe djeteta te osnaže vlastite roditeljske kompetencije. “
Što zapravo znači podrška?
U kontekstu rane intervencije, to nije samo terapija. To je odnos. To je netko tko vidi tvoje dijete – i tebe. Tko ne traži savršenstvo, već ti daje smjernice i vjeru. Tko te ne vodi – ali stoji uz tebe dok ti vodiš.
„Učinkovita podrška temelji se na odnosu povjerenja i usmjerenosti na jačanje snaga obitelji, a ne samo na rješavanje problema.“
Podrška je odnos. Odnos koji ojačava, a ne upravlja. Koji ne traži savršenstvo, nego nudi sigurnost.
Svaki roditelj zaslužuje podršku
Bez obzira ima li dijete razvojne poteškoće, dijagnozu ili se tek „nešto čini drugačije“ – nijedan roditelj ne treba biti sam.
A ti – imaš li svoju podršku?
Imaš li nekoga kome možeš reći: „Danas ne mogu.“ „Umorna sam.“ „Trebam pomoć.“
Ako nemaš – traži je.
Ako imaš – zagrli je.
