Zašto je podrška roditeljima važna?
Iskustvo majke s jedne strane i edukacijskog rehabilitatora s druge strane
Roditeljstvo donosi bezuvjetnu ljubav. Ali i trenutke kada ne znaš hoćeš li izdržati. Kada te situacije sruše, pa moraš graditi sebe iz početka dok svi očekuju da budeš „jaka mama“. Tada podrška nije luksuz. To je ono što te drži.
Moja priča: između poroda, dijagnoze i tišine
Druga trudnoća bila je rizična i morala sam strogo mirovati. A kod kuće moje prvo dijete, koje me treba svaki dan. Osjećaj grižnje savjesti na koji ne možeš utjecati.
Beba prestala napredovati i hitan inducirani porod. Petog dana nakon poroda završile samo beba i ja u bolnici. Gdje sam bila 13 dugih sati odvojena od nje, moje male nemoćne bebe. Kad smo se vratile kući samo mjesec dana mira. Pa opet bolnica. Napadaji koje nitko nije znao objasniti.
„Može biti dječja epilepsija, infatilni spazmi.“
Taj trenutak, te riječi, još uvijek ih čujem. Jer kao edukacijski rehabilitator sam odmah znala što to može značiti.
Dva dana sam plakala. Šest mjeseci tražili odgovore. Svi nalazi „uredni“. A napadaji su i dalje tu.
U svemu tome, moja mama je došla. Bez pitanja. Samo je došla. Uzela je neplaćeni dopust i tri mjeseca bila uz mene i djecu.
Danas kažem: to me spasilo.
Ali još nešto što jako važno: jedna prijateljica, izuzetna stručnjakinja, bila je uz mene na daljinu. Slušala me. Smirivala. Pružila mi osjećaj sigurnosti. Jer iako se staviš u ulogu mame, ne možes zaboraviti što znaš kao edukacijski rehabilitator i možda neke stvari previše analiziraš.
Jer tada sam po prvi put jasno izgovorila: „Ne mogu više sama.“ Fizički sam bila iscrpljena. Psihički emocionalno prazna. I baš zato sam potražila pomoć.
Trebaš li i ti nekoga tko će te stvarno vidjeti?
Društvo nas uči da moramo sve znati. Biti strpljivi. Stabilni. Nasmijani. Ali istina je: Nijedna mama ne može sve sama. I nijedan tata to ne mora pokušavati.
To nije slabost. To je snaga: znati kad trebaš nekog.
„Podrška je skup formalnih i neformalnih resursa koji roditeljima i obiteljima omogućuju da učinkovito odgovore na potrebe djeteta te osnaže vlastite roditeljske kompetencije. “
Što zapravo znači podrška?
U kontekstu rane intervencije, to nije samo terapija. To je odnos. To je netko tko vidi tvoje dijete i tebe. Tko ne traži savršenstvo, već ti daje smjernice i vjeru. Tko te ne vodi ali stoji uz tebe dok ti vodiš.
„Učinkovita podrška temelji se na odnosu povjerenja i usmjerenosti na jačanje snaga obitelji, a ne samo na rješavanje problema.“
Podrška je odnos. Odnos koji ojačava, a ne upravlja. Koji ne traži savršenstvo, nego nudi sigurnost.
Svaki roditelj zaslužuje podršku
Bez obzira ima li dijete razvojne poteškoće, dijagnozu ili se tek „nešto čini drugačije“ nijedan roditelj ne treba biti sam.
A ti? Imaš li svoju podršku?
Imaš li nekoga kome možeš reći: „Danas ne mogu.“ „Umorna sam.“ „Trebam pomoć.“
Ako nemaš – traži je.
Ako imaš – zagrli je.
